Pomoću galvanskih struja povećavamo podražljivost i provodljivost živaca pod katodom, a isto smanjujemo pod anodom. Primjenom galvanskih struja dolazi do vazodilatacije (proširenje krvnih žila) što uzrokuje intenzivniji dotok krvi koji nazivamo hiperemija.
Osjetljivost na galvanske struje je individualna, a intenzitet je potrebno dozirati prema subjektivnom osjećaju pacijenta.
Izumitelj galvanskih struja talijanski je fizičar Luigi Galvani koji je prvi put 1889. godine opisao struju koja je po njemu i dobila naziv. Elektrode na uređaju propuštaju izmjeničnu struju samo u jednom smjeru (od katode prema anodi).
U današnje se vrijeme galvanska struja dobiva iz izmjenične struje frekvencije 50 Hz i napona 220 V, a poseban je uređaj transformira u punovalnu usmjerenu pulsirajuću istosmjernu struju. Nakon filtriranja ta struja postaje konstantna, a prenosi se dvjema elektrodama.
