Biomehanički laboratorij
Voditelj: doc. dr. sc. Stanislav Peharec
Protekle godine je na Fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci osnovan suvremeno opremljen biomehanički laboratorij. Dobri biomehanički laboratoriji danas još su uvijek rijetki, ne samo zbog skupoće opreme i uređaja, nego i zbog nedostatka visokokvalitetnih stručnjaka koje zahtijevaju. Nužno je istaknuti značajnu povezanost biomehanike i fizioterapije iz razloga što biomehanika omogućava razumijevanje mehanizma koji omogućavaju kretanje čovjeka. Isto tako, biomehanika omogućuje povezivanje nastanka bolnog stanja ili oštećenja s izmijenjenim obrascima tjelesnog držanja i kretanja, što znači da je različitim biomehaničkim mjerenjima u pacijenata s prvenstveno mišićno-koštanim i neuro-mišićnim zdravstvenim poteškoćama najčešće moguće otkriti njihove uzroke i posljedice. Nadalje, poznavajući moguće promjene u posturi ili kretanju čovjeka, moguće je razvijati i uspješnije mjere prevencije. Od velike je važnosti i korištenje biomehaničkih mjerenja u razvoju jedinstvenih i znanstveno utemeljenih metoda liječenja i rehabilitacije.
Ne smije se zanemariti da je čovjek biće stvoreno da se kreće i da su organski sustavi koji ga sačinjavaju u najvećoj mjeri usmjereni k osiguranju kretanja koje najmanje opterećuje ljudsko tijelo. Biomehaničkim mjerenjima moguće je utvrditi moguću povezanost različitih organskih sustava s posturom ili držanjem tijela te jednostavnih i složenih motoričkih aktivnosti. Svaki čovjek ima svoju posturalnu organizaciju ili držanje, svoje obrasce kretanja i svakodnevna opterećenja, što nameće potrebu individualnog pristupa u rješavanju zdravstvenih problema. Pojednostavljeno, biomehanička mjerenja omogućuju povezivanje uzroka i posljedica, odnosno, otkrivanje kako pojedine posturalne promjene, deformacije ili promjene motoričkih obrazaca utječu na ozljede ili kronične promjene tkiva. S pojavom ozljede ili oštećenja javljaju se kompenzacijski mehanizmi koji nadalje pojačano opterećuju pojedina tkiva. Ljudsko tijelo je pod najmanjim opterećenjem u pravilnom posturalnom položaju i tada troši najmanje energije i najmanje opterećuje tkiva. Nepravilan posturalni položaj ili deformacije, primjerice, stopala, nogu, zdjelice ili kralježnice, povećavaju zamor i povećano opterećuju naša tkiva te sigurno vode k oštećenjima, a jednako snažno utječu i na položaj i funkciju unutarnjih organa. Zato je važno utvrditi eventualne defomacije već u djece najranije dobi, pa sve do radne populacije, u koje nastojimo prevenirati kronična oštećenja koja nastaju zbog opterećenja uvjetovanih radnim mjestom.
Primjena biomehaničkih mjerenja u sportu, sportskoj medicini i sportskoj rehabilitaciji od neprocjenjivog je značaja. U sportu, biomehanička mjerenja omogućuju utvrđivanje motoričkih obrazaca i njihovu organizaciju, što omogućuje razumijevanje sportske discipline i povećanje funkcionalnosti sportaša. U sportskoj medicini, biomehanička mjerenja omogućuju uvid u funkcionalne sposobnosti pojedinih organskih sustava, opterećenja kojima je izloženo ljudsko tijelo, mehanizme ozljeđivanja, kompenzacije i prevencije ozljeda. U sportskoj rehabilitaciji, biomehanika omogućuje utvrđivanje funkcionalnih deficita nakon ozljeđivanja, praćenje funkcionalnog oporavka, odabir najboljih rehabilitacijskih postupaka i provjeru spremnosti sportaša za povratak na sportski teren.
Biomehanički laboratorij opremljen je suvremenim optoelektronskim sustavom za mjerenje pokreta, sustavom za mjerenje aktivnosti mišića (EMG), sustavom za mjerenje pokreta s inercijalnim senzorima i baropodometrijskim sustavom sa senzorima za mjerenje hoda i pristisaka na stopalima. Otvaranjem biomehaničkog laboratorija značajno će se poboljšati kvaliteta edukacije i stručnost budućih diplomiranih fizioterapeuta.
Fotografija: U povodu otvaranja Biomehaničkog laboratorija, u prepunoj dvorani Fakulteta zdravstvenih studija održan je mini-simpozij kojemu su, među ostalima, prisustvovali i riječki zlatni olimpijci Alvaro Načinović, Igor Hinić, Mirza Đomba, Valner Franković i Samir Barać, a akademik Daniel Rukavina bio je prvi „dobrovoljac“ za mjerenje baropodometrijom.
