Neophodnost poticanja tjelesne aktivnosti u djece i mladih

Uspješno liječenje neke bolesti započinje pravilnom dijagnozom, utvrđivanjem razloga nastanka bolesti i primjenom učinkovite terapije. Na isti način je potrebno rješavati i nastale probleme u društvu. Potrebno je realno sagledati koji su to problemi, njihove razloge i prema tome odrediti načine rješavanja nastalih problema. Sredinu ili društvo u kojemu živimo činimo svi zajedno stoga smo svi odgovorni ako se u njemu nešto događa pozitivno ili negativno. Isto tako ako su nastali problemi svi zajedno moramo učestvovati u rješavanju nastalih problema.

Djeca se odgajaju u društvu koje smo mi stvorili, a to je društvo usmjereno prvenstveno na sebe i zadovoljavanje vlastitih materijalnih potreba. Očigledan je porast negativnih navika djece i mladeži. Oku nevidljive vrijednosti kao što su altruizam, humanost, duhovnost i moral gotovo su se izgubili kao najveća vrijednost u odgoju djece. Mislim da je najvažnije isticati pozitivne uzore u društvu koji kao svjetionici trebaju pokazivati čemu djeca trebaju stremiti. Isto tako i isticati da je neprihvaćeno ponašanje konzumiranje droge, alkohola, pušenje, agresivnost prema sebi ili drugima, egoizam. Aktivnosti za dobrobit društva i kreiranje pozitivne socijalne sredine postali su gotovo nevažni. Odricanje za sreću drugih postalo je rijetkost.

Kada i tko ukazuje na realnost problema ?  Ukazivanje na probleme uglavnom započinje nekim tragičnim događajem koji postaje vijest i nakon koje slijedi traženje razloga ili krivca, bez sagledavanje realnih razloga za nastalu tragediju. Nova tragedija postaje nova vijest i tako se bavimo vijestima ali ne i rješavanjem problema. Ukazivanje na problem šteti ugledu ili sramoti pojedinca, pojedine sredine i društva. Primjerice predavanje o drogi u organizaciji djelatnika policije koje je bilo namjenjeno roditeljima posjetilo je samo njih nekoliko iako je aktualan taj problem u našem gradu.

Možda je vrijeme da i sami nešto poduzmemo poradi bolje budućnosti naše djece. Osnovno ponašanje djece je igra i usko je povezana s fiziološkim, psihološkim, intelektualnim i socijalnim razvojem djece. Osim toga pozitivna i vedra sredina je od presudnog je značaja za pozitivan razvoj i odgoj djece. Djeca prve obrasce ponašanja usvajaju u obitelji zatim školi i sredini u kojoj žive. U izostanku dovoljnog utjecaja na kreiranje sustava vrijednosti, prihvatljivog ponašanja, moralnih normi kao i izostanku pozitivnih uzora, javljaju se novi kreatori sustava vrijednosti i uzora mladima, a to su TV, PC, mobiteli, vrlo često negativnosti osoba iz javnog života, virtualni junaci s osnovnim obrascem ponašanja agresivnog zadovoljavanja svojih materijalnih potreba. Roditelji zbog zauzetosti vrlo malo posvećuju pažnje djeci. Škola se uglavnom bavi serviranjem znanja, odgojna uloga se u velikoj mjeri smanjila. Djeca provode život u osami ili u krugu malog broja braće ili prijatelja. Djeca se značajno manje druže s roditeljima i prijateljima, sve manje se igraju u parkovima ili na igralištima, sve se manje smiju jer su sve manje sretna.

Nabrojao bih nekoliko podataka o stanju djece i mladeži u Hrvatskoj. U Hrvatskoj od 65-90 % djece ima manje od minimuma tjelesne aktivnosti neophodne za zdravi razvoj. Kontinuirano je opadanje broja djece koja se bave sportom u klubovima i školskim sportskim društvima. Prema jednoj studiji u školskim sportskim društvima je 2017 g. bilo uključeno 16 % dječaka i 4 % djevojčica. Obzirom na smanjenu tjelesnu aktivnost povećao se broj djece s povećanom tjelesnom težinom i pretilosti, što će imati dalekosežne posljedice na njihovo zdravlje. Britanska zdravstvena komisija koja se bavi prekomjernom težinom na temelju istraživanja predviđa da će današnje generacije djece biti prve u kojih će se očekivano trajanje života smanjiti. U Hrvatskoj preko 60 % srednjoškolske djece nedovoljno spava što ima značajan utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje djece. Prosječno djeca u Hrvatskoj sjede pred ekranima 4 sata dnevno, a prema preporuci Svjetske Zdravstvene Organizacije je preporučeno do 2 sata. Posebno su loši podatci mjerenja kardio-respiratornih funkcija koja su pokazala od 55 % do 65 % zdravstveno rizične djece. Nedavno je objavljeno da 15-35 % adolescenata ima sklonost samoozljeđivanju. Kontinuirani je porast adolescenata koji puše i prema podatcima u glavnom gradu Hrvatske to je velikih 30-35 %. Slični su dalje podatci o djeci s više deformacija, lošijega držanja, veći broj djece s alergijama, itd.

Obzirom na negativne trendove u svezi zdravlja naše djece koju najviše volimo i naše želje da žive sretni i zdravi, zar nije vrijeme da nešto konkretno učinimo?  Moramo si priznati da u društvu koje smo stvorili s krivim sustavom vrijednosti, krivim potrebama i lošim međusobnim odnosima ispaštaju najnemoćniji, a to su naša djeca. Moramo se zato zapitati koji su razlozi nastalih promjena i početi mijenjati okruženje u kojemu rastu naša djeca. Odgovornost za promjene snosi svatko od nas.

Roditelji, koliko pažnje dnevno posvećujemo djeci­ ? Postavlja se pitanje sadržaja TV programa, za kojeg je pokojni Arsen Dedić rekao da je po sadržaju predstavlja „direktni prijenos iz pakla“.

Škola je posvećena davanju, uglavnom, odličnih ocjena i serviranju činjenica, bez razvoja razmišljanja. Mislim da odgojna uloga škole zakazuje. Isto tako politika kao kreator društva mora snositi odgovornost. Slušajući i gledajući naše političare vidimo sve ono što ne bismo voljeli da budu naša djeca kada odrastu. Njihov način međusobnog komuniciranja, bez poštivanja, prepunog vrijeđanja, laži za koje ne odgovaraju, itd.

Nažalost dominira dojam Društva siromašnog duhom. Na nedavno održanom koncertu Gibonija, kojega posebno cijenim kao čovjeka i muzičara, kazao je kako je svjestan da muzika ne može mijenjati svijet ili stanje u društvu ali može utjecati na pojedinca. Kako je Društvo sačinjavaju pojedinci pripada nam obaveza da svatko u svojim mogućnostima utječe na pozitivne promjene u društvu. Stiče se dojam da su se ljudi odrekli mogućnosti utjecaja na Društvo u kojemu žive i prepustili politici da to učini za njih. Mislim da je došlo vrijeme za promjenu u kojemu ćemo svi zajedno postaviti viziju boljeg društva i pratiti njihovo ostvarenje i prema tome cijeniti političare. Samo lijepa obećanja bez njihova ostvarenja ne vrijede ništa.

Zašto poticati sport i tjelesnu aktivnost u djece i mladeži? Igra i sportski trening djeci osiguravaju zdravi tjelesni, psihološki i socijalni razvoj. Prirodno je da se djeca igraju i kroz igru se razvijaju i stiču prijatelje i zdrave navike. Isto tako bavljenje sportom i treniranje u velikoj mjeri pomaže roditeljima u odgoju i zato roditelji potaknimo djecu na bavljenjem sportom.  Od odgovornih u društvu, prvenstveno političara, tražiti suport u stvaranju boljeg društva.

Slika „moj je život savršen“  to je napisao dječak u dobi od 13 godina 2007 godine. Zapravo ovo je bio odgovor dječaka na opasku na njegovo loše držanje, nepravilan razvoj motorike i da treba nešto promijeniti u svojim navika, radi rješavanja poteškoća. Odgovorio je što bi on išta mijenjao kad je njegov život savršen. Nakon čega sam ga zamolio ako mi može i zapisati njegovu definiciju savršenog života. Kako je to napisano 2007 godine ukazuje da su Naši problemi u odgoju djece već jako dugo prisutni. Kako se na sreću postoje i druga djeca i drugim prioritetima zamoli sam mišljenje jedne djevojčice što misli o sportu,  nacrtala je i napisala što je zapravo sport.